najlakše je kad se ne sećaš da su ruke koje su dugo živele po tvojim prevojima bile znojave i hladne. rasle su iz lakata dugo, nezasite. najlepše je ne sećati se da su se hranile pigmentima, mada tužno i mada senovito.   lako je: ćutali smo uvek kad bi se rožnati vrhovi prstiju...