Kad reči padnu u vodu
Bojim se da reči ne znaju da plivaju. Njima je svojstveno lebdenje: među ljudima, u mislima. Lebde na papiru, gde se uvek mogu čitati drugačije. Kada reči padnu u vodu, ništa se ne čuje; nema uobičajenog zvuka. Umesto krugova koje pravi kamenje, reči prave kratere. Produbljuju dubinu. Možda smo tada u prilici da najbolje shvatimo njihovo značenje. Žrtvuju sebe zarad otkrića Drugoga. Nisu krive...
02 avgusta, 2016
/ 0 Komentara