Ispred mene koverat, U kovertu slova, U slovima oči, U očima tunel, A u njemu šareni vozovi Jure od tvoje praznine, Od tvojih glupavih, prostih rečenica, Od pripovjetki bez poente, Od godina u kostimima, Od jefinih riječi i skupih kaputa U kojim skrivaš sav svoj očaj, Sve ljigavo obojene misli, Sav ogavni trulež svojih slabosti, Sav crno-bijeli svijet...