„Ne mogu. Znaš zbog čega. I znam da razumeš.“ To su reči o kojima razmišljam već nedelju dana. I evo, ponovo šetam starim ulicama Beograda i razmišljam o tom svom prokletstvu. Razmišljam koliko je teško biti srećan u ovom usnulom životu u kome nailazim na prepreke...

  „Kristof, očaj koji me obuzima dok ti pišem, jači je i okrutniji od svakog tvojeg zagrljaja. Još uvijek čuvam tvoju kosu i maramu. Želim da volim svojeg tvorca, onako kako se voli dragi grob.“ Kada sam ga prvi put ugledao znao sam da neću moći da...