O tvom imenu, se ne pišu pesme. Jer je ono poezija, samo za sebe. O tebi ne govorim, onako, kako o drugima, to pokušavam. Jer tebi, sve pred tobom, mogu da izgovorim. Ti nisi neko, zbog koga, sebe ne razumem. Ali ni tebe, ne moram sebi da objašnjavam. Ti si takav, kakav zaista jesi, i tu ništa nije upitno. Ne idealizujem te, jer si mi realan, sasvim...

Jebi se! Ti, i te tvoje pune usne. Koje mi začepe usta, svaki put, kada pokušam nešto da izgovorim. Jebite se, ti i tvoj osmeh. Koji mi razoruža razum, šake i telo. Pa ti se goloruka predam. Bez borbe, svaki put me osvojiš. I suvereno, vladaš mojim telom. Kao da poseduješ tapiju, na bezuslovno i bezgranično, uživanje. Jebite se, ti i te tvoje oči. Koje...