Većinu jutara provodim gledajući kroz Musave prozore. Magloviti veo zanosno se Šepuri pred očima dok se Tanano slivam u kap što plazi po Nagriženim oknima. Sjećam se samo iskričavog pogleda U kojemu se sjatila sva poezija Srca utisnutog na praznu hartiju Blijedog i anemičnog dana. Pamtim trag posut injem i nebesko Bijelim pahuljama, i tek...

26 decembra, 2014 /