Kad napunim 20 i obujem nove crvene cipele od pliša zaboravim na zlobu a zadržim sve ciljeve i poljupce dobijene od ovog života Kad obujem nove crvene cipele i setim se da je zima već prošla a moje proleće tek dolazi jer dvadesete znače učenje italijanskog ruske poezuje slušanje Toske na gramofonu šetnju kroz pijacu zaljubljenost u mirise breskvi i lubenica sećanje na sve stihove koji su me ostvili u životu Kad se začuje bat mojih crvenih cipela na stanici dok ulazim u prvi voz sa gitarom koju još učim i...

Za nama tuguju sarajevske ulice trotoari bulevari klupe u javnim parkovima murali na zgradama mostovi na Miljacki slučajni prolaznici davno umrli pjesnici njihovi grobovi stihovi...

Ako pustiš tko će pokupljati tvoje ostatke? Tvoje neodsanjane riječi dječačke obraze scene i aktove? Hoće li uopće itko znati zašto?   Jednom, kad se pustiš tko će pripremiti sprovod obrisati prašinu sa gitare zabosti olovku u duboko papirnato nebo tvoje bilježnice? Kome će ostati riječi i hoće li uz njih preživljavati ili u njih brisati ruke?   Ako pustiš reći će...