Bila je noć. I sreli smo se. Negde na raskršću dva sveta. Iako smo znali da dva smo sveta različita, kao što kaže ona pesma. Prišao sam joj, i duboko se zagledao u njene oči. I proživeli smo ljubav u minut i po, za svih onih...

Mi smo fantazija Zagaslih ljubavnika Cigareta koja dogoreva Na beloj posteljini Prigušen plač u začeću Žar-ruka Koja se pred dodir U pepeo rasipa Mi smo san o letu Ptice u bari Plamen koji seče oko Do suza Voda koja do neba Probija tlo Potok koji pred počinak Crnica ušuška I gle, ponovo sviću Lunine noći Moj pohaban kaput Tvoja svilena pelerina Modra stopala Na vrelom asfaltu Suprotni...

Moju tajnu znale su dve osobe. Prva je ležala pored mene iscrpljena burnom noći, a druga…Druga je bila pravi davež celog života, pa ne čudi zašto ni sada nije napravila izuzetak. Imao sam utisak da će mi mobilni telefon eksplodirati, a bilo je iviše nego očigledno...

Да ли сте се некад запитали зашто пишете? Шта је то што вас нагна да проговорите дубоко из себе? Можда је одговор на ова питања тежи него што вам се чини или то овом перу само тако изгледа. На срећу, нису сва пера кржљава....