Tebi je kao i svim princezama mjesto u bajci sa hepiendom a u mojim pjesmama žive samo patuljci koji kopaju po tamnom rudniku moje duše, izgubljeni u lavirintu mojih misli, osuđeni na mogućnost umiranja u samoći. U mojoj pjesmi, kad zagrizeš otrovnu jabuku nema natrag ne vaskrsava se ni pomoću religije a kamoli od poljupca (uzgred,...

Osećam toplotu na licu. To je samo san, nešto sam se izblamirala. Ne, ležim na plaži, a hlad suncobrana je pobegao iza moje glave. Opet greška. Naravno...