U ovo praskozorje, jeftino kao hladna kiša očiju umornih od sanjarenja, moje srce je aerodrom za sve moljce sa tvojih haljina. Stavljam glavu u krilo samoći i vidim: pustinje mojih beonjača, vrtove tvojih dlanova. Vidim ptice koje se hrane sećanjima zamišljenih vetrova, trave na oblacima koje se bude sa tamnim suzama, anđele sa ispucalim usnama ispod kojih prevreli bagrem miriše. O,...

Njegova beonjača guta svu upadljivost braon boje. Takva prodorna belina ne može da se poredi sa aprilskim oblacima. Čak ne može ni da se percipira čulima. Kad je došao, koferi su bili prazni. Vazduh u njima miriše na planinski vetar. Praznina nosi toplotu. Otopi kožu...