U gordom izrazu kriješ vedrinu, nežnim uzbuđenjem zaustavljaš vreme, ceo svet tvoja je svojina. Oči su ti večna dubina ponosa, ne možeš se voleti, samo obožavati, stalno sanjati. Na tvom licu susreću se mirno svežina i svetlost, traže potisnutu nežnost u trajno izgubljenom besmislu. Mraz krije toplinu duše tvoje, izvora beskrajne prijatnosti, sunce se ne rađa na istoku...