Knjiški moljci: O knjigama i ljudima

Strip ,,Knjiški moljciˮ već nekoliko godina ima svoje verne pratioce na Fejsbuku, koji se raduju svakoj novoj literarno-gastronomskoj zgodi dva najveća ljubitelja knjiga u Srbiji – Filipa i Olge. Ništa manji poštovaoci književnosti nisu ni autori stripa, pisac Zoran Penevski i ilustrator Dušan Pavlić, koji se književnošću i stripom bave godinama. Zoran Penevski je rođen u Pančevu, studirao je fiziku i književnost, pisao za mnoge novine i časopise, bio urednik izdavačke kuće Okean, objavljuje autorsku prozu i prevode, a danas je urednik internet stranice Kreativnog centra. Dušan Pavlić rođen je u Sremskoj Mitrovici, a ilustraciju je diplomirao na FPU u Beogradu. Umetnički je direktor i jedan od omiljenih nam ilustratora Kreativnog centra.

 

Kako su nastali Filip i Olga?

 

Dušan: Godinama smo pričali o ideji da uradimo nešto zajedno, a da se ne pretrgnemo od posla. Naš život je vezan za knjige. Zoran je došao na ideju o strip junacima koji bukvalno žive od knjiga.

 

Zoran: Hteli smo nešto da radimo za svoju dušu. A imam samo knjige na duši…

 

 knjiski-moljac1

Strip podrazumeva timski rad, a to je često otežavajuća okolnost za dve zrele umetničke individualnosti. Kako ste vas dvojica usaglasili i došli do konačne zajedničke predstave o formi, izrazu, ideji stripa?

 

Dušan: To je kod nas najlakši deo posla. Dugo se znamo. Intuitivno svako uradi svoj deo posla. On tačno zna šta umem da nacrtam, a šta ne… Ne želi  da se brukam. Uvek me ljubazno zamoli da prepravim strip kada pomešam dijaloge junaka.

 

Zoran: Otežavajuća okolnost je što nemamo više vremena da radimo zajedno. Za usaglašavanje i eventualno doterivanje potrebno je tih minut-dva, ali se snalazimo nekako.

 

 

Podnaslov stripa je ,,O knjigama i ljudimaˮ. Koliko se knjige danas zaista tiču ljudi?

 

Zoran: Knjige se tiču onih koji vole knjige. Žao mi je onih koji ne umeju da uživaju u knjigama, a ovaj strip je dar onima koji gaje svoju čitalačku strast.

Dušan: Pa svaki čovek je jedna knjiga…

 

 knjiski-moljac2

Rezultati istraživanja ukazuju na to da mladi ljudi u Srbiji sve manje čitaju.

 

Dušan: Naši roditelji prebacivali su nama da malo čitamo… Naravno, oni su više čitali. Osim knjige, imali su još samo bioskop. Danas je izbor tako širok i to je problem. Kod nas često porodice nemaju ništa od knjiga, osim eventualno slučajno zaostalog kuvara.

 

Zoran: Čitanje je problem vaspitanja, u najširem smislu. Srećom, ljudi su predodređeni za to da će uvek postojati mladi koji će biti zavisnici od književnosti i knjiga uopšte – terali ih da čitaju lektire ili ne. Potrebno je pružiti samo dovoljnu količinu dobrog materijala. Internet je za to, takoreći, dovoljan. O knjigama treba da pričaju oni koje vole knjige i koji mnogo znaju o njima. To isključuje većinu domaće kulture – bahate ,,književnikeˮ i ,,kritičareˮ, izdavački polusvet, a o školstvu i da ne govorim. Mladi nikad ne mogu da budu krivi.

 

 

Za vaše junake knjige su vrlo slasna hrana. Da li smo onda mi kao društvo na kolektivnoj dijeti?

 

Dušan: Naši junaci se snalaze i prkose oskudici! I kuvari su odlično štivo. Starija izdanja su baš hranljiva.

Zoran: Ne postoji društvo, ne postoji narodna kuhinja. Postoje pojedinci – crne ovce – i krug onih koji dele zajedničke potrebe. Društvo je uvek na dijeti, važno je da uvek ima onih koji znaju šta je gozba!

 

 knjiski-moljac3

Humor Knjiških moljaca neretko ide na račun nekih društvenih pojava. Dešava li se da vas u susretu s našom svakodnevicom ponekad izda smisao za humor?

 

Dušan: Nemoguće, pa  inspiracija je svuda oko nas!

Zoran: Izbegavam svakodnevicu na nivou prozivanja. Za knjiške moljce stvarnost je princip koji proizvodi delikatese i bljutave priče. Verujem u privatnost i lični svet kulture. Zato su Filip i Olga ljubavni par, muško-ženski tandem koji svojim igrama stvara prostor za svoj humor. Naša svakodnevica nije smešna, od nje mi samo često eksplodira glava.

 

 

Zorane, vi ste autor većeg broja romana, proze za decu, prevodilac, urednik, autor stripova… Šta znači u Srbiji posvetiti svoj radni vek književnosti?

 

Dušan: Sad im kaži sve…

 

Zoran: Ja sam od onih koji žive po sopstvenoj estetskoj savesti – važno mi je da uradim celinu koja je dobra i lepa i koja može da živi bez mene. Živim od stvari koje volim i koje po sebi predstavljaju borbu za društveni boljitak (više godina u B92 do promene Miloševićevog sistema, potom u izdavaštvu), ali stvaram zato što imam potrebu za tim. Sebe doživljavam kao pravu alternativu onome što me okružuje (alternativa je menjanje težišta umetnosti, a ne težine). I da se razumemo – ja nemam radni vek u ovoj zemlji, ja samo radim.

 

 

Obojica ste deo Kreativnog centra, koji je značajno promenio svest o dečjoj književnosti, podigao standarde i mnoge klince zaljubio u knjigu.

 

Zoran: Ako je tako, onda je dobro. Dule je uradio mnogo, mnogo toga u tom smislu.

 

Dušan: Drago mi kad čujem da su knjige iz Kreativnog centra nekom nekad bile važne u detinjstvu. I ja se danas sećam svoje – ,,Još nam samo ale fale”.

 

 knjiski-moljac4

Koje su vaše omiljene knjige? Koje ste progutali, a koje više puta prežvakali?

 

Dušan: Nemam običaj da više puta čitam istu knjigu. Kao klinac stalno sam se vraćao kompletu  Erich von Daniken (izdavač Stvarnost, Zagreb 1973), enciklopedijama u pet tomova o Otkrićima i istraživanjima (izdavač Vuk Karadžić, Beograd)… Ah, da, i Čehova, pre svega pripovetke.

 

Zoran: Nemate vi dovoljno piksela da izdvojim neke… Ali, kao što sam je preporučio izdavaču, tako je preporučujem svim čitaocima: Patrik Nes ,,Sedam minuta posle ponoći”, izdavač Orfelin (http://www.orfelin.info/sedam_minuta.html). A evo šta još volim (uglavnom zanosne, mračne i depresivne), a što možete da kupite trenutno po našim knjižarama: ,,Poslednja komuna/Čevengur” Andrej Platonov, ,,Kuda idemo, tata?” Žan-Luj Furnije, ,,Tuga Belgije” Hugo Klaus, ,,Usamljenost prostih brojeva” Paolo Đordano, ,,Pesma noći” Kris Abani…

 

 

Zašto ste vi crne ovce?

 

Dušan: Evo jedne anegdote kao odgovor na to pitanje. Pitao me jednom prilikom jedan majstor čime se bavim. ,,Ilustrujem knjige za decu”, kažem ja. On me sažaljivo pogleda i kaže: ,,Pa dobro, neko i to mora da radi”.

 

Zoran: Ni kao ovca ne mogu da budem normalan.

 

Srđan Gagić

Fotografije:Knjiški moljci

Nema komentara

Ostavi komentar