Bila jednom jedna akrobatkinja. Tek kad bi plesala po oblacima – bila je sigurna da postoji. Mnoge je note kopirala, većinu skupo platila. Ako ne zna da ih oboji dušom – onda ni ne svira. Međutim, danas po prvi put nije platila. -U koliko primjeraka? –...

Postoje dani kad  nebo bojiš i trudiš se da sa dvije ruke zagrliš sav svijet. Ne razmišljaš o tome, da li su dvije ruke dovoljne da zagrle sve oko sebe. Neko će se sudariti u splet tvojih ruku, zatim će ih odgurnuti od sebe, dok...

Mir. I to onaj mir koji ne tražiš već ga primiš, neprimetno i blago, onako kako uzdahneš i u sledećem trenutku izdahneš. Taj blaženi, ne traženi, a neophodan osećaj, dođe onda kada znaš gde ćeš ga sigurno naći i mirno, bez ikakvog straha pođeš na...

Kiša dobuje ulicama. Beton, hladan i mokar, svjedoči koracima onih koji s ciljem ili bez crtaju svoj put. Pamti i one koji putuju u nepoznato pognute glave, ali i one koji svoj pogled usmjere prema nebu moleći za sebe ili nekog svog. Ostave trag i...

Jutros se maze smeđi šal i stara žuta kišna kabanica. Tad se koraci brzo prave i stvaraju svoj prostor. Ulice su tužne, baš kao u pjesmi. Mnogo podočnjaka, kafe koja stvara bol u želudcu i nedostatak riječi. Izgleda da su potrebne, kao što ih traže...

Kada dođeš u „te neke” godine, najčešće čuješ pitanja koja počinju sa „kad ćeš”. Da li se to njih tiče ili ne, to uopšte nije bitno, jer staro dobro „kaćeš” je uvek tu. Na poslu kaćeš, gajbi kaćeš, u školi kaćeš. Sa poznatima kaćeš, sa nepoznatima kaćeš. Ako nisi...

Ulice su mokre! Baš kao i obrazi, onda kad žele da naprave neku drugačiju priču. Priču koja će nas rasteretiti, napraviti nam zaklon, poput biljke koja ne smije biti lomljiva. Drveće pred kišu izgleda novo, nikako polovno. Nježno se njišu sve te grane, vozovi kreću,...

Početak. Slučajni susret. Kišni dan. Novembar. Prepun mali kafe. Dvoje stranaca slučajno spojeni. Sedeli su jedno naspram drugog. Ćutali. Delili tu neprijatnu tišinu. Devojka je prva progovorila. „Zdravo.“ „Zdravo. Moje ime je...

Opet je magla! Tjera me da se otisnem na more. Gdje ću kao pravi mornar, pratiti svaki talas dok se nemirno sprema za još jedan put, bez osjećaja povratka. Pamtim, jednom je neko rekao, kako talas koji dođe i zapljuskuje sve oko sebe, hrabar je...