Pijemo u malom stanu Okruženi ljudima koje volimo Nadamo se da ćemo uvek Opstati na dve noge Do samog kraja. Pijemo u malom stanu Zanemarujemo sutrašnjicu Ne znajući gde ćemo da zastanemo I zauvek ostanemo. Sada smo na tren od ozbiljnosti Nešto kao prestani toliko da se zajebavaš Postani čovek kojeg poštuju Budi uzor. Ja bih pre (p)ostao Večiti i...

Nora, sanjao sam da se udaješ I u snu sam bio srećan zbog tebe. Nešto u meni jasno izgovara tu istinu iako me u istom času  steže stari osjećaj na kojeg čovjek zaboravi kad dovoljno vremena prođe. U snu želim da ti kažem da postoje dijelovi mene koji pamte tvoje ljepote. Moje te sjećanje kao...

možda da sam malo manje svojeglava da sam malo više tvoja nego svoja možda da se naše duše nisu samo dodirnule već i osetile možda da si malo bolje slušao moje reči i moj glas i možda da sam malo jasnije govorila možda da smo umeli da se volimo malo jednostavnije ali dovoljno komplikovano da se naše klupko nikad ne rasplete možda da smo...

Preživljavam te u zagušljivim lokalima vrišteći tekstove pjesama (koje ne razumiješ), uz različite vrste piva. Preživljavam te u ulicama i sakrivenim uglovima grada koji sam prisvojila udišući vazduh što davi. Preživljavam te uz neke ljude koji nisu moji, prave se da razumiju a mene nije ni briga šta će pomisliti i da li će me shvatiti jer...

Mrak. I hladnoća. I tišina koja u mislima odjekuje glasnije od groma. To je sve što poznaješ.   Plamen svega lepog proguta sam sebe. Nakon mesečine kao da ga nije ni bilo. Praznina. Gušiš je dok ona tebe ne uguši. Uvek te uguši. To je sve što poznaješ.   Oluja divlja. Ne znaš da li je oluja. Ili mećava. Ili talasi što udaraju o stene. Kada je...

Pas i njegov čovek Sede u parku. Piju pivo. Ostavile su ih žene i keruše Možda zato ne vole Jesenjina. Jesen je. Sergej mrtav i dalje. Grupa pesnika koji Pišu čistu hermetiku, Traže Jesenjinovu umrlicu. Puzeći. Polako. Možda je ovaj dan već viđen U poteri sam za umrlicom i kartonom obdukcije Jednog Jima. Vrata su pala jutros Menjaću ih. Tražim i Hendriksa. Ničea usred...

Pokupi dijelove sebe sa zemljišta života Ne sažalijevaj se. Nikome ništa ne govori. Šapni kako je u redu. Nikad poraz. Samo lekcija. Nađi recept, natjeraj se i sve ostale fraze koje sebi govoriš. Ko zna koji put ko zna koja ljubav ko zna koje prijateljstvo i bol i nedorečen san i neispričana priča i neispušena cigareta i nedovršena boca rakije i još jedna...

Što sam stariji, sve češće spominjem neka stara dobra vremena. Iako ustvari nemam pojma šta je to. Došle su mi pod ruku neke kevine novine, miks nadrilekarstva, estrade i uputstva za preživljavanje penzionera. Na zadnjoj stranici, postavili su pitanje nekoj pevačici (jednoj od mnogih novokomponovanih)...

Spasi me Samo još noćas Pusti neki stari film Ili pesmu Gledaj sa mnom Svetlost grada Kroz prozor I ćuti Potreban si mi Samo još noćas I neću ti više dosađivati Mada kažeš da nije tako I da voliš kada sam tu Kod tebe U stanu Na krovu U zagrljaju A meni samo još noćas Treba tvoja tišina Da me spasi od grada Čiju svetlost...

Ja sam ratnik bez oružja Slomljena grančica masline Siroče bez igdje ikoga Čovjek bez svoje domovine Ja sam slijepi starac kraj mora Tvoj biser u školjci Na dnu okeana Lutajući monah Putnik bez cilja Mornar bez kompasa Krvavo nebo Bojom tvoje kose obojeno Ja sam osmijeh tvoga lica Tvojih suza maramica Pjesnik bez stihova Sanjar bez snova Pjevač na pozornici Koji stoji...