14 maj Adamova jabučica
Umeš li da letiš?
Ili se celog života trudiš da ostaneš sa obe noge čvrsto na zemlji?
Pitam te to jer vidim da mi ne veruješ kada ti pričam kako
O svetu u kojem živimo ne znamo ništa osim da postoji
Sada, dok smo mi njegov deo
Verovatno misliš da je letenje opasno
Kako su ti za njega potrebna krila
A pošto nisi anđeo
Da ti je tlo jedini dom koji možeš imati
Ko sam ja da ti kažem kako grešiš?
Školsko dvorište me još naučilo da se razlike ljudi najviše plaše
Jer još uvek žive u istom onom plemenu koje je prvo izumelo koplje
Pa tek onda točak
Čak i ne grešiš puno kada kažeš da oni koji previše misle
Prestanu da poštuju red
Na kojem su izgrađene sve čovekove kuće
Pekare, banke i kladionice
Ali morao sam da ti se makar obratim
Jer mi deluješ tužno svakog jutra
Dok čekaš autobus
Koji će te odvesti na posao ili miting
Gde ćeš dozvoliti gužvi da te slaže kako radiš sve kako treba
I da ćeš zbog toga uskoro biti srećan
Prvi čovek hteo je da ima ženu jake volje
Kao što skoro svaki čovek želi da ima veliku kuću
Koja nije htela da ga moli za sreću
Već da je sa njim gradi
Pa je prognana i zamenjena
Kao što je skoro svaka žena koja sama želi da gradi svoju kuću
Prvi od anđela je isto tako hteo da bude svoj
Makar i po cenu toga da će se od drugih razlikovati po tome
Što jedini neće imati krila
Autor: Damjan Unčević
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.