Charles Bukowski

Čarls Bukovski: Put do večne slave

Čarls Bukovski (Charles Bukowski, Andernah 16. avgust 1920. – San Pedro 9. mart 1994), poznati američki pesnik i pisac, prepoznatljiv je po svojim vulgarnim i eksplicitnim tekstovima. Ostao je upamćen kao čovek koji je doživeo slavu za života. Voleo je žene, alkohol i još par njemu dragih poroka.

 

Rodio se kao Hajnrih Karl u Nemačkoj. Već sa svoje dve godine sa roditeljima se seli u Ameriku (Los Anđeles), gde je proveo veći deo života. Do dvadeset i prve godine živeo je u kući svojih roditelja, gde je svakoga dana bio podvrgnut torturi svog oca, koji je važio za strogog i dominatnog čoveka, diktatora u porodici. Kao momak, bez para, sa licem punim bubuljica, čudne i, meni nedefinisane, naravi, nikada nije opstajao u društvu. Pokušavao je da studira, želeo je da bude novinar. Ipak, odlaskom iz porodične kuće bukvalno je završio na ulici. Odao se alkoholu, ali i knjigama. Najviše pažnje pridavao je Hemingveju i Sinkleru. Uspevao je da preživi odrađujući po koji privremeni posao, nigde se nije zadržavao duže jer, jednostavno, njegov ego nije trpeo ništa i nikoga. Godine 1944. Izdata je njegova prva priča „Aftermath of a Lenghty Rejection slip“, ali, ipak, njegovi dani slave nisu bili ni blizu.

bukowski

Nastavio je da piše. Pisao je pesme, priče i romane. Pisao je, pio, pisao, pio, i malo radio. Posao ga je držao sve dok ne skupi dovoljno novca za nedelju dana za piće, stanarinu i malo hrane.

U svom romanu „Faktotum“ opisao je svoj odnos sa poslodavcem:

 

–          Nisi se baš polomio, Kinaski.

Neko vreme sam samo zurio u svoje cipele, nisam znao šta reći. Onda sam ga pogledao.

–          Dao sam ti svoje vreme. To je sve što ti imam za dati – to je sve što bilo koji čovek ima. I to za jadnih dolar i četvrt po satu.

–          Seti se da si me prekljinjao za ovaj posao. Rekao si da ti je posao drugi dom.

–          … svoje vreme tako da ti možeš živeti u velikoj kući na brdu sa svim stvarima koje idu uz to. Ako je u ovom dogovoru neko nešto izgubio … ja sam taj gubitnik. Jel’ ti jasno?

 

Koliko ga je držao posao, toliko su i sve ostale stvari. Jedino je bilo razlike sa alkoholom i pisanjem, to ga je održavalo

 

U svom romanu „Ham on Rye“ govori o svom adolescentskom životu, problemima sa porodicom i društvom, i o svom opstanku:

 

… Na povratku kući, sedeo sam pozadi u tramvaju i pušio cigaretu iz moje glave u zavojima. Ljudi su zijali, ali meni nije bilo briga. Sada je bilo više straha nego gađenja u njihovim očima. Nadao sam se da ću moći zauvek da ostanem takav…

 

Los Anđeles je bilo idealno mesto za njega. Opisivao ga je rečima: „Los Anđeles je bio dobro mesto, tu je živela masa bednika, biće lako izgubiti se mađu njima.“

 

Ipak, pored svih poteškoća, nije prestajao da piše. Prvo su to bile zbirke pesama, nakon njih kratke priče, a onda su se nizali romani. Malo-pomalo, ulazio je u krug književnika, pisaca. Honorari su rasli. Ubrzo je imao armiju sledbenika, svi su želeli da budu Bukovski, ili njegov najpoznatiji književni lik – Henri Kinaski. Nije bilo sredine. Ili su ga obožavali, ili mrzeli.

Za života je dobio ponudu da se snimi film po njegovim pričama. „Barfly“ postaje prvi korak Bukovskog ka Holivudu. Glavne uloge dobijaju velike zvezde Miki Rurk i Fej Danavej. Barska Mušica ostavlila je otisak Bukovskog na platnu.

 

Vodio je život u raznim bojama. Dotakao je dno i bio dugo na njemu. Peo se i vraćao natrag. Voleo je, kockao se i pisao. Doživeo je svoju sedamdeset i četvrtu godinu. Dostigao veliku slavu koja i dalje traje. Za malog Bukovskog to niko nije mogao da predvidi.

 

Autor: Miloš Stepanović

 

Fotografije: lostinasupermarket.com, enotes.com

Nema komentara

Ostavi komentar