U našem stanu Novi podstanari Sjenke se igraju na zidovima Spavaju u našem krevetu Bude ih ezani Jutra im mirišu na kahvalti U našem stanu na Ortakoju Neko drugo dvoje Pričaju svoju ljubavnu Istanbulsku priču I mjesec im se uvlači u postelju U našem stanu Nove su slike sretnih ljudi na zidovima Ormari podijeljeni na dva dijela I na...
Ako nađeš moju dušu negde u ravnici, negde na sredini tvrđavskog mosta, reci joj da ne brine. Ako je nađeš, u kutijama za gitare promrzlih uličnih svirača, po ćoškovima što pod prazničnim svetlom mirišu na sneg, ili na poslednjem stepeniku dunavskog keja, gde traži onu sitnicu koju sam jednom bacila kao zalog da ću da se...
Bila jednom jedna akrobatkinja. Tek kad bi plesala po oblacima – bila je sigurna da postoji. Mnoge je note kopirala, većinu skupo platila. Ako ne zna da ih oboji dušom – onda ni ne svira. Međutim, danas po prvi put nije platila. -U koliko primjeraka? –...
Misli postanu mutne, a jezik oštar. Zato izgovoriš nož-rečenice za koje posle kažeš kako nisi tako mislio. Svet postane bleđi, naporan i gust. Prenaseljen promrzlinama, oteklinama i na kraju, ranama. Boli te i ono što te nikad ne bi bolelo. Kao da neko stalno dodiruje...
Postoje dani kad nebo bojiš i trudiš se da sa dvije ruke zagrliš sav svijet. Ne razmišljaš o tome, da li su dvije ruke dovoljne da zagrle sve oko sebe. Neko će se sudariti u splet tvojih ruku, zatim će ih odgurnuti od sebe, dok...
Dobrog čoveka prepoznaćeš Ako ti stane na pešačkom prelazu. Prolazi mi kroz glavu Dok Darkvudi pevaju o kasnom popodnevu i užurbanim ljudima. Ponedeljak protiče u odsutnim trenucima stvarnosti. Kraj novembra tera da se zapitam Šta sam postigao od sebe Jer bliži se poslednji mesec u godini predviđen je za kajanja. Ove godine sam zajebao...
Ana Popović, devojka sa očima zalutalog univerzuma. Sve njene boje su rasute po nekim plavim prostranstvima. Rastopljene i razvodnjene kao nakisle reke krajem jeseni. U njenim prstima rastu zvezde, i jagodicama se rasipaju po nedoslikanom platnu. Ona ne sanja, već iscrtava svoje snove. Laganim, mekim...
Krenuli smo naopako. Ne stiže se do srca Preko postelje. Razum nam pomutilo Ovo iščašeno vrijeme. Sve smo pobrkali. Zapetljali vješto, Pa sad nevješto Nešto kao Raspetljavamo. Do srca smo stigli, A šta smo Jedva da i sad Znamo. Znam da nemam Prava na tebe, Od sebe sam Otela te; Otišla Iz inata, Iz prkosa, Iz obijesti. Ali kad bih mogla Na pola Da rascijepim se, Znam da ne bih...
Nedjelja je dan koji ljudi vole. Nedjelja je za odlazak u crkve, pospremanje kuće. Posjete prijateljima. Za poslove nakupljene tokom tjedna. I priprema za ponedjeljak. Nekim ljudima je za to nedjelja. Nama nije ništa od toga. Nedjelja je dan za porodični ručak kojeg mijenjam za mandarine poslužene u tvom...
Mučim ti se na rebrima Rastem u tvojoj ljubavi I odlično mi ide I nigde ne bih I nigde nisam. Raščešljavam misli Pravim nam planove. Hodam po bučnosti, Tako je lako. Zamišljam da svakog dana umirem. Samo da se nagledam tvoje ljubavi. I da ne zaboravim ni na tren Da moram Da te volim Najbolje što umem. Autorka: Anastasija Cvijanović Izvor...