Prevodeći  žedan  poljubac glasnim željama, imitiram  glas Malog kamernog nokturna. Tragom sjete okrznem mu dah. Govorim(o) stidljivo. Zajedno  smo i hljeb i  vino i so. U  toplini doma, širok i prostran sto. Namješten za hiljadu zvanica. Obilježen  tragom pripadanja samo na dva posebna  mjesta. Dodirnem  usnama svaku  pjesmu  iznova. I rukama  ljubavi, probudim slobodu nestrpljivih  snova.     Autorka: Sanja Radulović Fotografije: tumblr.com ...

22 januara, 2014 /