Sat je neumorno siktao ispuštajući najretardiraniji mogući zvuk dobrih deset minuta. Plastično kinesko sranje od sto pedeset dinara. 7 i 15. Jebem ti život! Zgrabio sam ga, istrgao baterije, i pobednički se razdrao – Pišti sad, pizda ti materina! Odvukao sam do klonje. Gurnuo...

Zaljubio sam se. Ono pravo, kako vele Bosanci. Pre nekog vremena ne bih znao da odgovorim kako i zašto. Samo sam naslućivao obrise esencije koja me opijala, ali nisam mogao da joj nadenem ime. Kao što neke osobe osećaju nadolazeći klimaks uzbuđenja, trnjenjem, ili razarajući paroksizam,...