Napokon se odvažih da uđem. Rekoh sebi: „Vrijeme je“. Prostorija je bila mračna i zapuštena. Vidjelo se da već dugo nikoga nije bilo tu. Samo gomila stvari prekrivenih paučinom, napuštenih i već odavno zaboravljenih. Neopisiva hladnoća izbijala je iz svake pore njenih zidova i, iako je...

06 marta, 2014 /