Nedostaješ mi, onako literalno. Kako niko realno, ne može da nedostaje. Nedostaješ mi kao vazduh plućima. Zaglavljen u grlu, među rečima. Kao dodiri koži. Nedostaješ mi, više nego govorniku ćutanje. I suvom nepcu, čaša vode. Nedostaješ mi kao tišina, među nanizanim tonovima. I glas, ogluvelom uhu. Kao svetlost, oslepelom oku. Nedostaješ mi, kao mrak, usnulim kapcima. I intimnost, nezasitim ljubavnicima. Nedostaješ, onako kako se ne nedostaje. Ludački. Neizdrživo. Nedopustivo. Opterećujuće. Kao misli, glavi otežaloj ramenima. Nedostaješ, kao zagrljaj...