Sinoć sam te opet sanjala, dok si se borio sa svim onim vjetrenjačama što nas čekaju dolaskom svakog novog jutra. Znala sam da mi uvijek prije zore moraš nestati i otići. Razmišljam o tebi, gotovo uvijek dok se suze spuštaju niz lice. Često te prepoznam...

Rogobatna i tamna u svakoj namjeri da bude dio nas. Vuče se, veže lancima, donosi nemir i stvara neku čudnu težinu na vlastitim prsima. Opet mi je pod kostima duboko urezala hladnoću i strah. Ponovo u njoj učim hodati, stvarati i živjeti. Toliko sam dugo...

Kad počne da ti nedostaje, dođe sa kišom, tiho i polako. Krene tako što počinje na nekim obroncima Velebita gdje se kao najljepše slikarsko platno oslikava u očima djeteta. Zatim se polako bistri, baš poput vode željne da nađe svoj put. Susreće se u traženju,...