Ako ikada odem bez zvuka i zapisa iznenada kao što sam se i pojavio neka  ti lice ostane suvo kao besprekorna letnja zvezda neka  ti se uglovi usana izviju na najlepši način znan čoveku kada razmišljaš o danima koje smo delili pod šatorskim krilom neba Ako ikada odem bez zagrljaja bez telefonskog poziva u najumornijim časovima noćne straže - ne plači za mnom ne...

Ti si ona koja se obraduje kiši, crni oblak, tmuran i sam, koji nežno plače,                                  taj blagi osmeh koji imaš, te oči koje se cakle, Čoveče! Ti si ona koja me je navela ispod svog oblaka, gde kiša miluje. Zarobljen sam tu, sa tobom, bez tebe. Znam, lako je pobeći, nastaviti dalje, ali koja je svrha bežanja?...