Ti nikada nećeš biti muškarac, koji ujutru ide po hleb i mleko. A možda i hoćeš. Njoj, koja neće morati, da dokazuje svoju vrednost. Jer će se od nje očekivati, samo da potvrđuje, tvoju imperiornost. I da inferiorno sprovodi, tvoje suverene norme. Naučićeš uz nju da voliš. Onu hladnu večeru na stolu, jer nikada ne dolaziš na vreme...