Ti si ona koja se obraduje kiši, crni oblak, tmuran i sam, koji nežno plače,                                  taj blagi osmeh koji imaš, te oči koje se cakle, Čoveče! Ti si ona koja me je navela ispod svog oblaka, gde kiša miluje. Zarobljen sam tu, sa tobom, bez tebe. Znam, lako je pobeći, nastaviti dalje, ali koja je svrha bežanja?...