Noć je hladan talas ja sam brodić od papira. Puštam da me nosi ka litici il obali. Jer ništa nije važno dok muzika svira. I ljubav nema cenu ma kome da je prodali. U pustinji osmeh, suša na mom licu, Nema kapi predaje, živ je samo pesak. I najmanji tračak posejaće...

Čudno je to na šta su sve ljudi spremni za povratak voljene žene. Slanje sveća, bombonjera, pevanje pod prozorom, cvilenje preko telefona, ma razne gluposti. Sve da bi se posle određenog vremena ponovo posvađali i opet krenuli iznova. Zatekao sam prikačen na vodokotlić papir sledeće sadržine...