Pa ti bi opet da porasteš. Da celom svetu pripadaš, a ne budeš ničija. Takva. Nikakva. Hej, pa ti bi opet da porasteš! A ne vidiš da ti kiša, niz kosu, po šakama pada. Kao one neponovljive reči, kojima bi se istina opisala. Pa gde ćeš takva? Ista, a od sebe, uvek drugačija. Zar misliš da će, ti tabani, trajnu stazu, da utabaju? U iskrivljenim...

    Otresi prašinu sa crvenih cipelica, obuj ih i zaputi se niz stazu popločanu žutim opekama. Samo je slijedi i nećeš se izgubiti. Obrati pažnju na znakove pored puta. Oni znaju kad i gdje trebaš skrenuti. Ali znaj da neće baš uvijek biti lako. Nekada ćeš se morati malo više potruditi, ali uz pomoć...