To i nije njena, već Ružina ulica, kojom prolazim i razmišljam, o devojci, sa kojom sam se osetio najviše živim, i srećnim, javljaju mi se ta osećanja, nasuprot prolasku pored groblja, pobogu, pomislim, ovi nadgrobni spomenici i krstovi, kao da proviruju iznad zidova, i upozoravaju prolaznike šta im sleduje. Samo još kroz tu ulicu razmišljam o tebi, morao sam...