Dan je beo, poput noći U zemunici grejem se Na dah I pismo će se samo adresirati (Sav saobraćaj teče Između slepoočnica) Moj druže Kada se u raskoraku Sretnem sa svetom Na pozdrav izustimo -Živ bio, neznani -Živ bio, neživi I svako se ka svom putu Savije A sećaš li se Kako su nam bajke Bujale sarkazmom I zaboravni kraljević Na kauč postavlja...

Već neko vrijeme šetam Kroz prazninu, Trapav, bos.   Kiša se kida, Kupa tišinu.   Oči se slivaju kroz Povez od dlanova, Pljušte niz vrat,   Rove po grudima. Čupaju slova.   Gazimo raskorak - Uzdah i ja; Dva otiska magle Po tišinama. Mladen Đurić Izvor fotografija: pinterest.com ...