Beskrajnim poljem, pod sjenom borova, Hodah lagano, tepihom korova, Svjetlo što ne gleda,mimo volje, Od zemlje zadan, čeka vrijeme bolje, Da zora svane sa istočne strane, Zapad da spusti na niže grane, Podno sebe gdje mu i mjesto, Crnicu da osjeti što satka mu prijesto, Skroji ga, dakako, stablom mu traga, Zemlja da bude...