Apprivoise moi, nosim ti u prstima cveće. U ušima suze, mesec razapet na raskršću lutanja. Ja, plavi čuperak, oplakujem Antića. Ja, kamen iz reke a s poljupcem neba, nosim ti u prsima kalem.   Apprivoise moi, voćnjake ti stopama ljubim i kajsije zrele ostavljam kao mrvice, kao putokaze. Došla sam da  uspavam noć, da preskočim most od Glasinčaninovih karata za poker i preferans. Došla sam...