Prolazim pored gradskog groblja, zaokupljen hrapavim decembarskim jezicima; palacanje promrzlog vetra utiskuje žigove u kožu zalutalih prolaznika. Nanizane parcele, mauzoleji i vitke nadgrobne ploče izviru iz jutarnje izmaglice čije kondenzovano biće raste na tlu ove nekropole. Kada bismo, u bliskoj budućnosti, udvostručili milijarde, gde bismo počivali? Načinili smo...

  "Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način", napisao je Tolstoj. Moju srećnu porodicu sam lično ja pretvorio u nesrećnu. Eto, tek tako. Dovoljan je bio samo tren. Sada sam sakriven pod zemljom. Živim u mraku. Hranim se...