O, ti Nekad voljena Do srži Do svemira I još gore U nedogled Da li se prisjećaš naših jeseni Hladnoće i sivila neba, topline i šarenila naših duša Sigurnih koraka i ulica koje smo noću obišli Sjećaš li se Zagrljaja koji su obećavali A uništili smo ih skupa ti i ja Jedno drugome smo željom za životom ruke polomili Ja sada...