Odbijam da plivam U moru besmislica Radije bih stajao Na suvoj zemlji Bez kapi vode Sa ciljem. Dani se i dalje gube. Nemam funkciju. Dišem I još uvek tražim malo mira Kutak za sebe Gde bih ispraznio glavu Jednim razgovorom Sa čovekom Sa one strane ogledala. Pitam ga: Gde ja to grešim? On me samo gleda Dok se kiša i sunce smenjuju. Ne šalju...

Zašto moram živeti u vašem svetu? Moj je daleko lepši. Vidiš, moja planeta nema ljude, nema oblake, lica, kiseonika. Tamo se družiš sa izmišljenima, tamo razumeš samo ono nebivstvujuće. Tamo nemaš lik, nemaš ruku. Sporazumevaš se talasima UMA. Dišeš očima beskraja. Ne možeš sesti, ne. Položiti glavu...