Pocijepane cjeline u Snovima bespomoćnih Posmatrača - tek toliko od nas.     Tu i tamo, poneka nagrižena Stranica nečijih Afiniteta - uz malo sreće;     Par oporih gutljaja Provrelih sjećanja, I plašt od tuga i radosti Na drhtavim plećima -     Nekada rosa, tek, Što muzge cvijetu briše.     Umije da bude dosadno Noćima gledati U isto nebo; U očima treptaje Misli raskivati, Po uzanoj žici Srca...