U ovom svetu buke i galame, kada se stihovi smatraju retkim prestižom ili ludošću, postoje oni koji nastoje da budu osobeni. Čak i ovaj uvod zvuči otrcano, kao uvod u neki staromodni crtani film, zastarelu bajku. Ali ima ih. Ima nas. Kao  usamljeni oblaci koji često  krase...

Ova soba, ruševina memoara i snova Izgaravljena kutija izgorelih šibica A sav žar, samo moć sećanja   Bol detinjstva i lepota odrastanja Tu su sve zasejane zelje, obožavane misli Prećutane reči  jeftinih rečenica   Nikoga...