Prilikom svakog pakovanja, soba se sama od sebe pretovi u Ali Babinu pećinu i zečiju rupu bez dna. Pokušavam da organizujem ćošak po ćošak, puštam Bajaginu “Daljinu, dim i prašinu” kao teranje kontri komšiji od čijih depresivnih pesama i meni počinje da nedostaje njegova devojka. “Komšo, druže...