Srijeda je uveče I bojim se. Ona nije svjesna da upravo kreće U pohod na moju dušu. Njena vojska Poslije divljačkog marša Kroz moje biće Iza sebe će ostaviti Samo ogoljen skelet. Svjesno puštam da me pokori, Spuštam štitove i otvaram vrata Do sada neoborive tvrđave. Sa licem nevine djevojčice Ona znatiželjno ulazi I u meni zabija zastavu Koja predstavlja Početak...