Svakodnevno sam te častio komplimentima na koje si ostajala imuna i često si govorila da ti je mnogo lakše da poveruješ uvredama. Njima si se hranila njih si gajila sa njima se družila i kao da je svaki pa i najmanji deo njih postao tvoje drugo ja. Iz dana u dan sam te obasipao poklonima za koje si smatrala da su suvišni i bespotrebni gnušala...

  Čuh ti glas, govor drugog ja. Drhtim dok slušam odzvon svoje žice iz zanosivo prenosivog grla. Prikaza mi stas, što pokret tijelu da. Zamazani pogled od poveza više ruku tvoj korak u mojoj stopi strlja. Podari mi strast, poklon drugog ja. Uplašena od sebe da uživa u tebi neodjevena istina presvlačaje prlja. Posluži mi slast, što ukus umak da. Nikad zasićen u sladu upornost grize...