„Ne mogu. Znaš zbog čega. I znam da razumeš.“ To su reči o kojima razmišljam već nedelju dana. I evo, ponovo šetam starim ulicama Beograda i razmišljam o tom svom prokletstvu. Razmišljam koliko je teško biti srećan u ovom usnulom životu u kome nailazim na prepreke...

Jurio sam dugo za svakakvim svakodnevnim kosama. Lomio svoje prste njima ili za njima pravio budalu od sebe u cvećarama. Svakoj sam kupovao drugi cvet skratite stabljiku govorio sam cvećarima i ako možete vežite cvet za čokoladicu tu, eto baš tu i mašnu napravite. Šašavi dečko jel to za devojku neku pitali bi Jeste jeste odgovarao sam za kao...