Tvoja Dan kad utihne Gola Pod uličnim svetlima Beograda Pleše Senkama golica radoznalost Miriše Čežnja na njenim ispucalim usnama Slana Pod jezikom strast sa njenih grudi Željna Prstju, usana, butina što bride Diše Sasvim tiho na izmaku noći Uzdiše U grču propinjanja na čaršavima belim...

Te noći umrla si, Izabela. Kažu umrla si jer su te pustili iz zagrljaja. Rekli su mi da nije bilo nikoga da te drži za ruku dok si se pretvarala da si odrasla. Progutao sam toliko suza te večeri kad sam te video kako ležiš...