Oblak se stidi pa se sakriva iza neba. Ja širim ruke prema Suncu, koje me grli i kaže: drago mi je da te vidim nasmejanu.   Proleće miriše na revoluciju i na Majakovskog. Miriše na slobodu i na radost.   Duša mi pleše u ritmu proleća, dok ja gledam kako raste trava, između šina vidim prvi maslačak.   Poklonjena bluzu...

Dan je zaspao. Zaboravljen negde između dečijeg plača i letnje jare. Zaglavljen između prozorskog okna i kreveta. Pamtim lukove raspuklog cveta u vrelom danu, kako se klate na zvucima leta. Pamtim mirise bilja, koje poseduju samo one zapuštene bašte predgrađa. I odsustva ljudi. Život sagledan u trenutku perspektive zadnjeg točka bicikla. Asfalt i točak. Neraskidivi. Zatvaram...