Danas sam te srela. Hodao si užurbano jednom beogradskom ulicom. Kao nekad. Srećan i uspešan. Znam da si me prepoznao. Uvek sam verovala u tebe. Baš čudno. Iako se nikad nismo upoznali. Osim ako upoznati znači razgovarati pogledima. Prema toj definiciji znamo se oduvek. Iz nekog prošlog života. I sad mi je krivo, kako to obično biva. Čekala sam te sve ovo...

- Čekaj, ti njega ne poznaješ? - Ne. - To je prva rečenica koju ti je napisao? - Lepo ti kažem: lažno ime i prezime, lažna fotka na profilu i to pitanje. - Paranoišeš! Odakle ti to da je lažna? - Misliš da bi mi stvarno lik iz crtanog filma...