Ovo su momenti kada u sebi jecam, a kada nikoga nema da me čuje. Nikog da razume. Momenti kada želim da iskočim iz svoje kože i kada mi inspiracija proradi i nestane u minuti. Momenti u kojima ne volim sebe. I jesen. Ta tako meni...

Ponekad poželim da nemam osećanja. Da ne osećam sve toliko intenzivno. Da mi nije sve fantastično, savršeno, najsavršenije, da ne obožavam milion i jednu sitnu stvar, da ne nosim toliku ogromnu količinu ljubavi za sve, da ne vidim lepotu u svemu, da se ne rasplačem...