Hotelska, 442, Ja zamišljam da je Bajaga Sledeći na radiju Iako dala bih dosta Da na Dvestadvojci Nikad ne prekinu Pesmu Prljavog Kazališta.     Hotelska, Prozori do patosa, Ravan sa nebom sprat; U grlu čuvam Afte rasveta prethodnih gradova U kojima već sam Zbog bolova plakala.     Beograd mi u ustima tone, Dodajem Henesi, Kad ono more… I ne znam šta izlilo se pre Da li usta,...

Ponedeljak nikad nije bio tako ponedeljak. Onako kako ga nas dvoje razumemo. Počela sam da priželjkujem zvuk tvog alarma, samo da se kraj tebe budim. A već imam 29 godina – i nije ništa strašno, jer si me 29 puta poljubio u teme, toliko glasno i...