Najlepši stihovi iz „Gorskog vijenca“ Petra Petrovića Njegoša

„Gorski vijenac“ je jedno od najvažnijih dela srpske književnosti. Petar II Petrović Njegoš napisao ga je u 19. veku, a delo opisuje borbu Crnogoraca protiv Osmanlija.

Njegoš koristi snažne stihove koji govore o slobodi, moralu, časti i narodnoj sudbini. Mnogi stihovi iz ovog dela postali su deo narodnog pamćenja i citiraju se i danas.

Njegoš je pesnik-filozof čije delo nosi snažnu misaonu dubinu. U njegovoj poeziji prepoznaju se dve ključne teme – istorijska sudbina Crne Gore i univerzalna sudbina čoveka.

Ipak, ono što posebno privlači pažnju tumača njegovog stvaralaštva jeste specifičan stil izražavanja. Njegoš sažima misli u stihove nalik narodnim mudrostima, oblikujući ih u formi izreka, sentenci i aforizama.

U „Gorskom vijencu“ nalazimo brojne stihove koji podsećaju na narodne poslovice, kako po formi, tako i po značenju. Oni nose opšte životne pouke i govore o ljudskom karakteru, sudbini i moralnim načelima.

Zbog svoje sažetosti i jasne poruke, mnogi su postali deo svakodnevnog govora i često se citiraju u raznim životnim situacijama.

„Malen svijet za adova žvala,

Ni najest ga, a kamoli prejesti!“


„U ad mi se svijet pretvorio,

A svi ljudi pakleni duhovi.“


„Ljudi trpe, a žene nariču!“

Njegošev citat
Jedan od upečatljivih stihova iz Gorskog vijenca.

„U dobru je lako dobro biti,

Na muci se poznaju junaci!“


„Ćud je ženska smiješna rabota!

Ne zna žena ko je kakve vjere;

Stotinu će promijeniti vjerah

Da učini što joj srce žudi.“


„Ko na brdo ak’ i malo stoji

Više vidi no onaj pod brdom.

Ja poviše nešto od vas vidim,

To je sreća dala al’ nesreća!“


„Čašu meda još niko ne popi,

Što je čašom žuči ne zagrči;

Čaša žuči ište čašu meda,

Smiješane najlakše se piju.“

 


„Bez muke se pjesna ne ispoja,

Bez muke se sablja ne sakova!

Junaštvo je car zla svakojega-

A i piće najslađe duševno,

Kojijem se pjane pokoljenja.

Blago tome ko dovijek živi,

Imao se rašta i roditi!“


„Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat,

Dovesti ga k poznaniju prava,

To je ljudska dužnost najsvetija!“


„Strah životu kalja obraz često.“


„Tvrd je orah voćka čudnovata,

Ne slomih ga, al’ zube polomi!“


„Krv je ljudska rana naopaka,

Na nos vam je počela skakati.“


„Kome zakon leži u topuzu,

Tragovi mu smrde nečovještvom.“


„Spuštavah se ja na vaše uže,

Umalo se uže ne pretrže;

Otada smo viši prijatelji,

U glavu mi pamet ućeraste.“

Citat iz gorskog vijenca


„Al’ je đavo, ali su mađije

Ali nešto teže od oboje:

Kad je viđu đe se smije mlada,

Svijet mi se oko glave vrti.“


„Što je čovjek, a mora biti čovjek!“


„Ja sam proša sito i rešeto,

Ovaj grdni svijet ispitao,

Otrovi mu čašu iskapio,

Poznao se s grkijem životom.

Sve što biva i što može biti,

Meni ništa nije nepoznato.

Sv’jet je ovaj tiran tiraninu,

A kamoli duši blagorodnoj!“


„Niko srećan, a niko dovoljan,

Niko miran, a niko spokojan;

Sve se čovjek bruka sa čovjekom:

Gleda majmun sebe u zrcalo!“


 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Polyglot_Nk (@polyglot_nk)

Sloboda kao najveća vrednost

Njegoš u svom delu ističe slobodu kao osnovnu vrednost. Najpoznatiji stih koji oslikava ovu misao je:

Neka bude što biti ne može.“

Ovaj stih izražava spremnost na borbu bez obzira na ishod. Njegoš kroz likove u delu pokazuje da je bolje poginuti nego živeti u ropstvu. Sloboda nije samo politička, već i moralna vrednost.

Sudbina naroda i pojedinca

Njegoš u „Gorskom vijencu“ govori o sudbini naroda i pojedinca. Pitanje opstanka i identiteta jedno je od ključnih tema. U tom kontekstu često se citira stih:

Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi.“

Ovaj stih pokazuje da je vrednost čovekovog života određena njegovim delima. Njegoš naglašava da je besmrtan samo onaj ko ostavi trag u istoriji.

Pročitajte i neke od najupečatljivijih citata iz Tvrđave Meše Selimovića!

Borba dobra i zla

Njegoš kroz dijaloge u delu prikazuje borbu dobra i zla. On veruje da je zlo prolazno, ali da je dužnost čoveka da mu se suprotstavi. Poznati stih koji odražava ovu ideju glasi:

Nada nema pravo ni u koga – do u Boga i u svoje ruke!“

Ovaj stih govori o samopouzdanju i veri u sopstvene snage. Njegoš kroz likove pokazuje da se sudbina ne menja sama od sebe, već da je potrebna hrabrost i odlučnost.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Vredno priče (@vredno_price)

Zaključak

„Gorski vijenac“ je delo koje je ostavilo snažan utisak na srpsku književnost i kulturu. Njegoševi stihovi i danas inspirišu čitaoce, jer govore o vrednostima koje su univerzalne – slobodi, časti, hrabrosti i odgovornosti.

Njegova poezija ostaje simbol borbe i moralne snage, a najlepši stihovi iz ovog dela i dalje se citiraju kao pouke za buduće generacije.