20 jul Zvala sam te

Sa stare telefonske govornice

U jednoj od onih ulica u koje više niko ne zalazi

Osim onih koji sa strahom vole

Ubacila sam par sitnih novčanica

Dovoljno da platim svaku od emocija na rubu usana

Prstima nervozno lupkala sam po staklu

Dok sam slušala

Predugo i lijeno zvono

Koje ne čuješ

Jer si na sastanku

Ili sa prijateljima

Možda i na večeri sa nekom

Koja me gura u zaborav

Zvonilo je dovoljno dugo da shvatim

Da se više niko na brojeve javnih govornica ne javlja

Dugo da znam da sam novčiće i hrabrost potrošila

Zvala sam te

Sve dok nisam vidjela

Kako gasiš svjetlo i odlaziš mirno da spavaš

Potrošila sam sitniš i svaku od mogućih varijanti nekog filmskog ljubavnog kraja

Po kojem bi nas pamtila

Autorka: Luna H.

Fotografija: pinterest.com