Zovem se ljubav

Kad odlazimo,

Ne tražimo razloge,

Jednostavno odemo.

I to mogu svi.

Ali ne mogu,

Ono što ja umem

Da zauvek ostanem

Sebe da krivim

Jer jedina je istina

Da su svetom koračali

Najbolje sami

Najlepše sami

Sa rukom u ruci

Svesni moći svoje.

Drugi odlaze,

I to svi umeju

Ali ne znaju

Ono što ti znaš

Da najlepše ostaneš

I sam sebe kriviš

Jer odlično znaš

Da kroz svet ideš sam

Ali sa rukom u ruci

Ideš samo jednom

Svestan moći svoje.

Kada su odlazili,

To su znali svi

Pamtili su samo loše stvari.

I vukli sa sobom gorčinu

A ne umeju oni

Što umemo divno mi

Da se sklupčamo u jednom satu

I da eto tako

Prebolimo

Ćuteći

Sve maglovite dane.

Svesni ruke u ruci

I moći njihove.

Autorka: Anastasija Cvijanović

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.