10 sep Znaš li da sam nekad vrištala na nepravdu?

Znate li koliko sam puta umrla u ovom životu? Koliko puta sam zadnji put izdahnula, ukočenih očiju, čekajući da mi neko po zadnji put sklopi kapke i da odem na neko ljepše mjesto?

Znate li koliko sam puta nestala? Pretvorila se u prah? Pepeo? Znate li koliko je puta ovo moje srce u grudima puklo? Zastalo. Prestalo da kuca. Znate li koliko sam se puta rodila u ovom životu? Iznova, iznova i iznova. Svaki put drugačija. Svojeglavija. Inatnija. Hladnija. Znate li koliko puta svako od nas umre i rodi se? I svaka smrt ubije ono što je bio, a rađanjem dobije novu dušu i istom tijelu.

I ti kažeš da me poznaješ. Ti tako lako upireš prstom u mene, njega, nju. Tako odvažno i tako sigurno pričaš o nama kao da si se s nama rađao i umirao. A nisi. Nisi bio tu ni jednom. I ne znaš šta stoji iza mojih odluka, poteza, grešaka.
.Znaš li da sam se nekad vodila jedino i samo srcem? Išla za njim kao slijepac. Ginula za one koje ono odabere.

Znaš li da sam prije bila poštenija, odanija i vjernija? Znaš li da sam danima plakala zbog zgaženog psa na cesti? Sad samo okrenem glavu kad vidim zgaženu životinju, prevrne mi se nešto u želucu, ali ne plačem. Znaš li da sam nekad vrištala na nepravdu? A sad jedva pustim glas, jer znam da se protiv nje ne može. Uvijek će je biti. Uvijek će biti zvijeri koji će je praviti slabijim od sebe. Znaš li da sam nekad živjela po pravilima i da sam više voljela sebi slomiti srce nego nekom drugom?

Znaš li da sam mislila da se tako život živi? Svemir funkcioniše. Ljudi se međusobno vole i čuvaju. I onda sam umrla.

Znaš li da nisam umrla od same smrti, već su me ubili. Oni koje sam najviše voljela. I nisu me ubili jednom, već više puta, na razne načine. Izdajom, prevarom…ne sjećam se više uzroka svih mojih umiranja, ali znam da su dolazili od najdražih. I ti se čudiš što sam hladna. Kažeš da sam sebična. Griješim. Osuđuješ me. Upireš prstom. Šta ti znaš o meni?

Priznajem, griješila sam. Nekad svjesno, nekad slučajno. Ali jesam. Ali, znaš li da se ne kajem za svoje greške.? One su me nečemu naučile. One su me oblikovale. Znaš li da se kajem samo za dobro koje sam činila pogrešnim ljudima? Znaš li da se kajem za ljubav? Znaš li da se kajem za povjerenje? I ti mi kažeš da me poznaješ. Ti upireš prstom u mene. Govoriš šta bih trebala, a šta ne. Ti upireš prstom u njega, u nju. Ti znaš sve. A ja kažem da ne znaš ništa. Zato skloni taj prst. Ne griješi dušu. Ništa nije crno-bijelo. Ništa samo tamno ili svijetlo. Ništa dobro ili loše. Postoji milion nijansi. Postoji pozadina svega. Postoji uzrok i posljedica. Početak i kraj. Iza onog dokle tvoj pogled doseže krije se bezbroj priča, sudbina, susreta, izdaja, želja, potreba, puteva. Kriju se stvari pred kojima se ostaje bez riječi, a ti ih ne vidiš. Ne možeš da ih vidiš jer su tvoji vidici suviše uski. Tvoj svijet je suviše plitak i kratak. Zato, šuti, ne griješi dušu.

Autorka: Ilda Dedić, APortal