Zlatokrila utvara

to je ta stvar

koja ti sedi na grudima

težine leševa svih slonova koje su ljudi ubili od početka vremena

zbog toga nikad ne udišeš duboko

joga nije za tebe

ona ponekad doživi metamorfozu

postane tečna

ispuni te celog

(zna ona da si prvenstveno voda)

onda se zaledi

pa se voziš dvojkom satima

samo ti i četiri beskućnika

jer ne možeš da ustaneš

ako ustaneš slomićeš se

(ipak si sada ledena skulptura)

o njoj pričaš nakon trećeg piva

pominješ je neznancima na železničkoj stanici

zbog nje znaš da se kad plačeš ležeći suze slivaju u uši

i da je moguće slušati istu pesmu devedeset minuta

u pokušaju da joj pobegneš čitaš ničea

poveruješ da ovo je samo prolazna slabost

ti si jak

tvoja utvara samo je produkt morala, društva, hrišćnstva

ti si jak

jači od svih ptičurina ovog sveta.

sutradan te uhvati u kandžama

vodi na mesta gde si poslednji put bio slobodan

(i osobe su mesta)

vrištao bi

ništa ne izlazi

samo šapat

pusti me pusti me pusti me

Autorka: Marta Vasić

Fotografija: tumblr.com

marta-vasic-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.