20 avg Zlatokrila utvara
to je ta stvar
koja ti sedi na grudima
težine leševa svih slonova koje su ljudi ubili od početka vremena
zbog toga nikad ne udišeš duboko
joga nije za tebe
ona ponekad doživi metamorfozu
postane tečna
ispuni te celog
(zna ona da si prvenstveno voda)
onda se zaledi
pa se voziš dvojkom satima
samo ti i četiri beskućnika
jer ne možeš da ustaneš
ako ustaneš slomićeš se
(ipak si sada ledena skulptura)
o njoj pričaš nakon trećeg piva
pominješ je neznancima na železničkoj stanici
zbog nje znaš da se kad plačeš ležeći suze slivaju u uši
i da je moguće slušati istu pesmu devedeset minuta
u pokušaju da joj pobegneš čitaš ničea
poveruješ da ovo je samo prolazna slabost
ti si jak
tvoja utvara samo je produkt morala, društva, hrišćnstva
ti si jak
jači od svih ptičurina ovog sveta.
sutradan te uhvati u kandžama
vodi na mesta gde si poslednji put bio slobodan
(i osobe su mesta)
vrištao bi
ništa ne izlazi
samo šapat
pusti me pusti me pusti me
Autorka: Marta Vasić
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.